E, kad bi ljudi znali ono sto ne znaju. Imali bi i zivjeli s onim sto nemaju. A puno je toga...iako nerijetko mislimo da nam fali sasvim malo...
Jos jedan dan svom kraju ide, ispisujem jos jednu stranicu, osluskujem tisinu svojih misli.U ovo zimsko vece sjetih se proljeca...njegovog mirisa, toplih dana i njeznih noci.Predivnog modrog neba a svaka zvijezda sjajnija. I makar ne traje dugo, uzivam lutajuci svojom mlijecnom stazom.
Svoje vrijeme prikrivam u kosi i pogledu...dane pazljivo spremam u rijeci najljepsim bojama obojane.Volim svoje dane i noci, to svoje vrijeme koje imam za sebe...svako od njih dalo mi je nesto posebno...lijepo.